Portal @lfa  - Udruga za kreativni razvoj Web povezuje ljude Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva
 
Početna
O nama Povijest kluba
Popis igrača Tablica Biografije Razno (sustav, ekipe..) Vijesti (Turniri,razno) Izvještaj BK Belišće II Galerija Kontakt

Povijest kluba

POČECI BOĆANJA U BELIŠĆU

Na zamolbu Marijana Jakšića, negdje 1970. godine majstor Franjo Kopić istokario nam je garnituru boća i bulina, tako da smo iste godine na atletskoj stazi nogometnog stadiona u Belišću odigrali prvi boćarski susret s odabranom trojkom iz Osijeka.
Za Belišće su igrali: Marijan Jakšić, Petar Toljanić i (najvjerojatnije) Mile Viduka.
Kasnije smo igrali i po livadama, od slučaja do slučaja, za svoj gušt i svoju dušu. Igralo se po tzv. Narodnim pravilima.

PRVO BOĆALIŠTE - 1983. GODINE

Kada se ukazala prigoda, data je inicijativa da se u novom naselju “Karašica” u ulici Vl. Nazora 15 (pokraj Karašice) improvizira jednostazno boćalište s omeđenim prostorom. Udružili su se susjedi: Milan Barčan, Zvonimir Dezotti, Ivo Kirner, Marijan Jakšić, Milorad Krgović, Savo Savić, Stjepan Vukobratović – Pige i Luka Zupčić i dali svoj radni i financijski doprinos. Staza je bila 28x3 m, nabijena crvenom šljakom i omeđena bagremovim daskama. Posao je započet i završen u rujnu 1983. Tu su se boćari pomalo navikavali na pravila sportskog boćanja po Međunarodnom tehničkom pravilniku.

BOĆARI U FILMU “STO GODINA BELIŠĆA”

Prvog svibnja 1984. , kada se preko Drave obilježavao praznik rada, ponijeli smo i boće, pa su Petar Toljanić, Marijan Jakšić, Franjo Sekulić, Mijo Kardum, Mile Viduka i Slavko Jukić dali srcu oduška i zaigrali.

Slika
Igra za svoj gušt, drvenim balotama preko Drave, 1. svibnja 1984
.

Stjecajem okolnosti, toga dana su preko Drave snimane i neke sekvence za film ”Sto godina Belišća”, pa je režiser filma gosp. Branko Lentić ovjekovječio boćare i jedan kadar unio u konačnu verziju filma.

PRVE PLASTIČNE BOĆE

S drvenim boćama igralo se sve do početka travnja 1992., kada nam je poduzeće Interpublic iz Zagreba, kao Uskršnji dar, poklonilo komplet od 16 plastičnih boća s bulinom.

PRVA UTAKMICA S PLASTIČNIM BOĆAMA

Za ovaj susret, koji je održan 19. travnja, pozvali smo susjede iz DIK-a Đurđenovac i pobijedili ih.

BOĆARSKA UDRUGA “BEĐ”

U tijeku susreta s Đurđenovcem data je ideja da se u ove boćarske susrete uključi i Exportdrvo Zagreb, budući da ima stalne poslovne odnose i s jednim i s drugim Kombinatom. Ideja je prihvaćena, tako da je prvi tromeč odigran 3. srpnja 1992. u Đurđenovcu, drugi 25. rujna 1992. u Belišću – domaćin Exportdrvo, a treći 16. travnja u Đurđenovcu. Tada smo se dogovorili da susreti privrednika i boćara ovih poduzeća postanu tradicionalni, a da “dijete ima ime” nazvali smo ih Poslovno-rekreacijska udruga “BEĐ” (Belišće-Exportdrvo-Đurđenovac). Na zamolbu gosp. Filipovića, direktora “Spačve” Vinkovci, Udruga je proširena za još jednog člana, tako da je četveromeč odigran već 18. lipnja 1993. u Vinkovcima. Slijedeći susret upriličen je 3. rujna 1993. na boćalištu “Olimpije” u Osijeku, a domaćin je bilo Exportdrvo iz Zagreba. “Belišće” je bilo domaćin 29. travnja 1994., a posljednji susret Udruge održan je 30. lipnja 1995. u Đurđenovcu. Zbog razno raznih problema u nekim članicama (ne u Belišću) susreti su utihnuli.
No bez obzira na to Belišćanskim boćarima je to bila prigoda da se uigraju, da uče pravila igre i da se pripremaju za buduće ligaške susrete.

Slika  Slika
Slika
Tromeč: Belišće - Exportdrvo – Đurđenovac – 25.9.1992.

BOĆANJE NA OLIMPIJADI STARIH SPORTOVA

Dva su bitna razloga zašto smo se opredijelili da zamolimo organizatore Olimpijade starih športova u Brođancima da i boćanje uvrste u svoj program natjecanja:
a) zato što je boćanje doista stari šport i
b) zato što se igra pred velikim mnoštvom ljudi u uvjerenju da će se time postići veća popularnost boćanja u ovoj regiji
Organizatori su prihvatili prijedlog, pa je boćanje prvi put uvršteno u 22. Olimpijadu starih športova 28.8.1994. godine. Nema sumnje da je to bio veliki doprinos omasovljavanju boćarskog športa na ovom prostoru. Pozitivne posljedice toga su nicanje novih boćarskih klubova, a to i jeste bio dio naših ciljeva.

KONAČNO – DVOSTAZNO BOĆANJE

Kada se, u prvoj polovici 1995. godine počelo u Belišću d.d. ozbiljnije razgovarti i dogovarati o potrebi izgradnje teniskih terena, odmah smo se založili da se “u paketu” dogovara i gradnja terena za boćanje. Možda bi bilo i više teškoća oko donošenja te odluke da generalni direktor Josip Lulić nije stao na našu stranu.
Nedugo zatim Zdravko Sušac i Marijan Jakšić napravili su skicu dvostaznog boćališta i predali je gosp. Zvonku Dragili, nadzornom organu nad tim objektima. Krajem studenoga 1995. bili smo na svom novom dvostaznom boćalištu, iako bez ograde, vode, svlačionice i WC-a.
Za svlačionice smo (tenisači i boćari) kupili gotovu drvenu kućicu i dopremili je 29. kolovoza 1996.
Budući da je kućica bila dosta mala, u stražnjem smo dijelu dogradili dva skladišna prostora 2x2 m. Dogradnja je završena krajem listopada iste godine.
Moramo ovdje napomenuti da su boćari dobrovoljno prokopali kanale za dovod vode i struje u kućicu i WC (koji je sagrađen o trošku Kombela u proljeće 1997.), čime se kućica u potpunosti zaokružila i stavila u funkciju.
Sada više nije bilo dileme i moglo se pristupiti pripremema za osnivanje Kluba.
Moramo istaći da nam je u tome puno pomogao gosp. Ljubo Glibota iz Olimpije.

OSNIVAČKA SKUPŠTINA

Na temelju odluke Inicijativnog odbora (S. Bašić, Ž. Klanjšček, M. Popović, F. Sekulić, S. Simov, Z. Sušac, P. Toljanić, Ž. Vedernjak, L. Zubčić, M. Jakšić) od 22.10.1995. sazvana je i održana osnivačka skupština 9.11.1995. godine na kojoj su izabrana ova tijela:

UPRAVNI ODBOR
1. Bašić Stjepan
2. Jakšić Marijan
3. Klanjšček Željko
4. Toljanić Petar
5. Zupčić Luka

NADZORNI ODBOR
1. Kulišić Ivica
2. Mađarić Slavko
3. Šarčević Šimo

Za predsjednika izabran je Marijan Jakšić, za tajnika Zdravko Sušac, a za predsjednika Nadzornog odbora Šimo Šarčević.
Na Skupštini je prihvaćen Statut, Program rada i Financijski plan.

UKLJUČIVANJE U SLUŽBENO NATJECANJE

U službeno natjecanje Boćarski klub “Belišće” uključio se 1996. godine s nastupom u najnižem rangu, u I slavonskoj boćarskoj ligi. Kao novajlije, te godine boćari “Belišća” osvojili su, među osam klubova, četvrto mjesto s ukupno 25 bodova.
Slijedeće, 1997. godine, sa svega bodom manje od prvoplasiranog, boćari Belišća osvajaju drugo mjesto i plasiraju se u viši rang, u Četvrtu hrvatsku boćarsku ligu za Slavoniju.
U vrlo jakoj konkurenciji s boćarskim klubovima iz Osijeka, Vinkovaca, Slavonskog Broda i Požege, “Belišće” u 1998. godini (u ligi s deset klubova) zauzima sigurno sedmo, a već 1999. visoko treće mjesto.
Mali jubilej (tj. pet godina od svog postojanja) boćari “Belišća” obilježili su te, 2000. godine na najbolji mogući način. Sa visoka 33 boda osvojili su prvo mjesto, a time i pravo natjecanja u Trećoj hrvatskoj boćarskoj ligi – sjever, u kojoj su 2001. sukobljavali svoje boćarske vještine s još tri slavonska i četiri zagrebačka boćarska kluba.
Ta 2001. godina ugodno je iznenadila ne samo belišćanske boćare i sve njihove simpatizere, nego i gotovo cijelu sportsku javnost grada Belišća, pa i velikog dijela Slavonsko – baranjske regije. Boćari Belišća zasluženo su osvojili prvo mjesto, čime su u 2002. godini stekli pravo natjecanja u Drugoj hrvatskoj boćarskoj ligi – sjever, u kojoj će među osam boćarskih klubova iz Zagreba, Rijeke, Pule, Umaga i Poreča biti jedina slavonsko – baranjska ekipa.
Od te 2002. godine Belišće je stalni član II HBL sjever, a radi reorganizacije sustava natjecanja, u 2008. natječe se u III HBL.

Slika
Snimljeno 2003. Stoje: M. Jakšić, M. Vitić, P. Toljanić, Z: Bošković, Z: Maras, I: Vasilj. Čuče: M. Popović, S. Savić, I. Validžić, Z. Mioč, Z. Sušac

Osim dobrih rezultata u natjecanju ovdje treba spomenuti da smo u 1997. godini upriličili prve susrete mladih, kada je nastupilo čak sedam parova. Prava je šteta što turnir mladih nije zaživio, jer je to bila dobra zamjena za školu boćanja. Međutim nikada nije kasno.

PRVI INSTRUKTORI BOĆANJA

U razgovoru s gosp. Zlatkom Cetinom iz Poreča dobili smo obavijest da će se te 1995. godine u Poreču održati seminar za instruktore boćanja i da bi bilo dobro da netko iz Belišća dođe, pogotovo zato jer se radi o novoosnovanom klubu.
Otišli su Marijan Jakšić i Zdravko Sušac, uz odobrenje svojih radnih organizacija i uspješno položili ispit za Instruktore boćanja I stupnja.
Tečaj su, pod otkriljem Međunarodne boćarske federacije (FIB) i Hrvatskog boćarskog saveza, organizirali Istarski boćarski savez i Boćarski savez Poreča u Poreču, od 7. do 11. prosinca 1995. godine.
U ime FIB-e tečaj je vodio prof. Ivan-Gianni Šegon iz Poreča, a predavači su bili priznati stručnajci FIB-e gospoda Ernesto dr. Robbiano, Franco Galassi i Mauro Hugonin.
Budući su predavanja bila na talijanskom jeziku, prevoditelji su bili Ivan Šegon i Zlatko Cetina.
Slavonska regija dobila je time prve (i do sada jedine) instruktore boćanja I stupnja, Ljubomira Glibotu – Olimpija i nas dvojicu iz Belišća.

PRVI PRIRUČNIK ZA INSTRUKTORE BOĆANJA

Kada je u Poreču održan seminar za instruktore boćanja, priručnik kojim su se kandidati služili, bio je na talijanskom jeziku. Mi smo u Belišću organizirali njegov prijevod i publicirali ga na hrvatskom jeziku. Sve su pripreme obavljene (prijevod gosp. Vlado Podobnik iz Belišća, prijepis Ružica Pernar iz Belišća, a redakciju su obavili Marijan Jakšić iz Belišća i Đani Šegon iz Poreča). Priručnik je tiskao gosp. Franko Buda iz Poreča, a izašao je 1997.

RAZMJENA GOSTOVANJA “BILI BRIG” IZ ZADRA - BELIŠĆE

Na inicijativu dvaju predsjednika i tajnika Belišća i Bilog Briga prva posjeta Zadrana uslijedila je od 9. do 13. studenog 2000. godine. Belišće je posjetu vratilo od 24. do 28. kolovoza 2001. godine, a ponovni dolazak Zadrana upriličen je od 4. do 7. travnja 2002. godine.
Šteta što je došlo do prekida odnosa (zatajili su Zadrani), jer su to bili, obostrano, ugodni trenuci.
To nisu bili samo sportski susreti (s Bilim Brigom i Velebitom iz Benkovca), već i upoznavanje s gospodarstvom i kulturnom baštinom kraja. Prisjetimo se samo posjeta Zadru, kada smo obišli i ranjenu Škabrnju i mjesta tragičnih događaja u njoj za vrijeme domovinskog rata. Bilo nam je osobito zadovoljstvo što smo u društvu načelnika Općine mogli položiti vijence na svetom mjestu nedužno ubijenih civila.

Slika
Boćari Belišća položili su vijenac na groblje žrtvama Domovinskog rata u Škabrnji 28.8.2001.

Dakle, sportaši nisu samo igrači, nego i nositelji poruka svoga kraja. Oni su mali, tihi ambasadori, pa ih tako treba i promatrati. Nisu oni samo trošak. Oni ponekad mogu biti i velika poveznica među ljudima i gospodarstvenicima.

Slika
Pored susjedne Mađarske, s našim gostima obišli smo Bizovačke toplice, Osijek i Vukovar. Posebno smo posjetili Memorijalno groblje, križ na Dunavu i najtragičniji dio
Domovinskog rata – Ovčaru

Ove, 2008. godine uspostavljen je sličan odnos s boćarima iz Dubrovnika. Prema najavama, on bi mogao biti tradicionalan (Belišće je već bilo u prvoj posjeti 12. do 16. ožujka 2008.).

PRISJETIMO SE I NEKIH DRUGIH DOGAĐAJA

  1. Članarina, utvrđena na osnivačkoj skupštini (10 kn mjesečno) do danas se nije mjenjala.
  2. Kao kuriozitet, podsjetimo se da je Milan Popović platio članarinu za 11. i 12. mjesec 1996. u DEM.
  3. 17.03.1997. mr.sc. Marijan Jakšić održao predavanje o osnovama boćanja, drugima, trćima i četvrtima razredima elektro srtuke pri srednjoskolskom centru Valpovo.
  4. WC je stavljen u uporabu 6. travnja 1997. god.
  5. 29. srpnja 1997. god. proradila rasvjeta za prve dvije staze.
  6. 30.08.1997. Belišće je gostovalo na turniru u Velikoj, gdje je odigralo susret sa Zagrebom, tada članom druge lige.
  7. 21. do 22. travnja upriličeno je pojedinačno klupsko prvenstvo.
  8. Od 15. do 24. listopada 1997. uz pomoć sindikata organizirani su 1. boćarski susreti u trojkama. Nastupilo je 6 ekipa: 1. Tomislav Pek, Ivan Šikić, Mirko Kovačević, Ivan Varga. 2. Stjepan Nađ, Andrija Budić, Jozo Budić, 3. Ante Mihaljević, Vinko Ljubić, Zvonko Korošić, Slavko Poljak, 4. Damir Žaja, Marko Mehičić, Dragan Vuković, Antun Novoselić, 5. Stjepan Klen, Zoran Predović, Jovica Predović, Darko Ringl, 6. Zvonko Pintarić, Željko Trazer, Nikola Barić. Prvo mjesto osvojila je 1. ekipa i za nagradu dobila po dvije metalne boće.
  9. 8.3.1998. klub je kolektivno otišao u Zagreb, na prvenstveni susret tada naših najačih prvoligaša Zrinjevca i Rikarda Benčića. Dakle ući se i gledajuči druge.
  10. 4.4.1998. – Jakšić, Teveli i I. Vasilj položili su ispite za boćarske suce, u Osijeku.
  11. Od 15.04. do 01.05.1998. organizirano je natjecanje mlađih uzrasta. Prijavilo se i sudjelovalo 6 parova: Vuković Dario – Ringl Marko, Dušanić Dean – Galeta Vedran, Nađ Ninoslav – Kukec Siniša, Šincek Marko – Vasilj Jurica, Pek Ivica – Pek Tomislav i Koškanac Nino – Golik Darko. Pobjedio je par Šincek – Vasilj.
  12. 6.9.1998. Osječka televizija snimala je prvenstveni susret Belišće – Pampas u Belišću.
  13. 24. travnja 1999. naši mladi igrači ugostili su svoje mlade kolege iz Feričanaca. Naši su izgubili.
  14. U 2000. godini završeno je drugo dvostazno boćalište s rasvjetom i ogradom. Radovi na drugom boćalištu započeli su u svibnju, a završili u listopadu 1998. Ograda je postavljena i oličena od 10. do 25. studenog 1998. , a rasvjeta je postavljena 21. sječnja 2000. godine.
  15. 22. travnja 2002. odigrana je završnica Kupa Hrvatske na boćalištima : Pod Petkom i Srebrenom (Dubrovnik – Cavtat) na na kojem je nastupala i ekipa Belišća u sastavu : I Vasilj, Z Maras, I Validžić, Z Bošković, M Vitić i Z. Sušac. Također 2002. god. montirane su dvije boćališne staze i postavljen elektronski semafor.
  16. U 2003. god., Bošković, Vasilj i Validžić su nas, kao prvaci S-B regije, zastupali u završnom državnom natjecanju parova u Rijeci. U 2006. god.Validžić, Bošković i Mioč su okosnica županijske reprezentacije na međunarodnom turniru u Zagrebu. U konkurenciji s reprezentacijama Slovenije, BiH, Crne Gore, Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske, Istarske i Zagrebačke županije osvojili su veliko drugo mjesto.
  17. 14.12.2003. održano je interno boćarsko natjecanje parova. Nastupili su Maras – Čulinović, Mehečić – Jakšić, Golubović – Velimirović, Bašić – Orešković, Bošković – Šikić, I Koričić – Savić, Validžić – Sušac i I . Vasilj – Koričić. Pobjedio je par Bošković Šikić
  • U završnici pojedinačnog prvenstva Hrvatske, uz ekipe Dubrovnika, Istre, Rijeke, Splita, Zadra, Šibenika, Feričanaca, Vinkovaca i Zagreba, nastupio je i par iz Belišća: Validžić – Bošković.
  • Svake godine boćari Belišća organiziraju ili turnire ili prijateljske odnosno prvenstvene susrete GRADU ZA ROĐENDAN, između 25. travnja i 5. svibnja u godini.
  • Za desetogodišnjicu postojanja kluba 2005. god. pokušao se organizirati revijalni boćarski susret zagrebačkog Zrinjevca i porečkog kluba Istra Poreč. Nažalost do toga nije došlo.
  • U 2008. godini rekord lige za sada drže: u brzinskom izbijanju – I Validžić sa 35 pogodaka i u štafetnom izbijanju tandem Validžić – Maras također sa 35 pogodaka.

Za izvanredne doprinose, Zajednica športskih udruga Grada Belišća, 26. prosinca 2001. godine proglasila je boćarski klub “Belišće” najboljim sportskim kolektivom Grada Belišća u 2001. godini i javno mu dodijelila odgovarajuću plaketu.
Uspjeh boćara postaje još veći kada se zna da je Belišće grad s blizu dvadeset sportova, među kojima su i oni kojima posebno gravitiraju mladi ljudi. Ipak, i pored ovoga, znatno se izmijenila starosna struktura igrača. Iz godine u godinu u klub dolaze mladi kadrovi, koji aktivnim treniranjem ubrzo ulaze u prvu boćarsku postavu.

Pored izvanrednih sportskih rezultata, boćari “Belišća” su rijedak primjer privrženosti svome klubu i kada su u pitanju radne aktivnosti vezane za izgradnju i održavanje boćališnih terena i njihova okoliša. U drugo dvostazno boćalište sami smo ugradili preko 40 m3 betona i aktivno sudjelovali u postavljanju završnog asfaltnog sloja.
Kada je to trebalo, bili smo nabavljači materijala, prijevoznici, varioci i ličioci, a održavanjem terena i uređenjem boćališnog okoliša možemo poslužiti kao uzor mnogim drugim sportovima.
Vrijedilo je uložiti trud u jedan zdrav boćališni kolektiv.
Na kraju, HVALA svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se ovaj klub, ne samo održi, nego i napreduje.

Pripremio: Mr.sc. Marijan Jakšić